Ljeto i rana jesen razdoblje su u kojemu posebnu pozornost privlače bolesti koje prenose komarci. Među njima je i groznica Zapadnog Nila, virusna bolest koja se posljednjih desetljeća udomaćila i u dijelovima Europe. Iako se kod većine zaraženih osoba infekcija uopće ne primijeti ili uzrokuje blage simptome, u manjem broju slučajeva virus može zahvatiti središnji živčani sustav i izazvati ozbiljnu bolest.
Dobra je vijest da trenutačna situacija u Hrvatskoj, prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nije izvan uobičajenog obrasca. Ipak, činjenica da se virus i ove godine registrira podsjetnik je da zaštitu od uboda komaraca tijekom toplijih mjeseci ne treba zanemariti.
Što je zapravo virus Zapadnog Nila?
Virus Zapadnog Nila (WNV) pripada skupini flavivirusa, a njegov prirodni ciklus odvija se prvenstveno između ptica i komaraca. Ljudi i konji mogu se zaraziti kada ih ubode zaraženi komarac, ali u tom ciklusu uglavnom predstavljaju slučajne domaćine.
Najvažniji prijenosnici su komarci roda Culex, koji su prisutni i u Hrvatskoj. Virus se zato ne širi uobičajenim kontaktom među ljudima, već je ključni put prijenosa ubod zaraženog komarca.
To znači da osoba koja je zaražena virusom Zapadnog Nila u pravilu ne predstavlja izvor zaraze za ljude oko sebe. Ipak, postoje posebne situacije povezane s transfuzijom krvi i transplantacijom organa zbog kojih se provodi dodatni nadzor.
Većina zaraženih nema nikakve simptome
Jedna od karakteristika infekcije virusom Zapadnog Nila jest da velik broj zaraženih ljudi uopće ne zna da je prebolio infekciju.
Prema HZJZ-u, oko 70 do 80 posto infekcija prolazi bez simptoma. Kod ostalih se mogu pojaviti simptomi slični gripi, poput povišene tjelesne temperature, glavobolje, slabosti, bolova u mišićima i zglobovima, mučnine i povraćanja. Mogu se pojaviti i drugi simptomi, primjerice osip ili povećani limfni čvorovi.
Bolest može početi naglo, a kod većine osoba koje razviju blaži oblik tegobe se povlače bez ozbiljnih posljedica. ECDC navodi da simptomi groznice Zapadnog Nila mogu uključivati temperaturu, glavobolju, slabost, bolove u mišićima, povraćanje, osip, umor i bol u očima.
Kada virus postaje ozbiljan?
Najveći razlog zbog kojega se virus Zapadnog Nila prati jest mogućnost razvoja neuroinvazivne bolesti. U malom broju zaraženih virus može zahvatiti središnji živčani sustav i uzrokovati meningitis, encefalitis ili druge ozbiljne neurološke komplikacije.
HZJZ navodi da se u manje od jedan posto zaraženih razvija teži oblik bolesti povezan sa zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava. Veći rizik za ozbiljnu bolest imaju starije osobe i osobe s određenim kroničnim bolestima.
Kod takvog oblika bolesti mogu se pojaviti visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, poremećaj svijesti, dezorijentiranost, slabost mišića, tremor i drugi neurološki simptomi. Takvi simptomi zahtijevaju hitnu liječničku procjenu.
Kakva je situacija u Hrvatskoj 2026. godine?
Prema najnovijem priopćenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 27. kolovoza 2026., u Hrvatskoj je u sustavu prijavljivanja zaraznih bolesti zaprimljeno 6 prijava infekcije virusom Zapadnog Nila tijekom 2026. godine. HZJZ navodi da je to uobičajen obrazac pojavljivanja bolesti u Hrvatskoj.
Od šest prijavljenih slučajeva, tri osobe razvile su težu kliničku sliku i bile su hospitalizirane, dok su ostale tri imale asimptomatsku infekciju. HZJZ također navodi da je većina oboljelih, kao i prethodnih godina, s područja kontinentalne Hrvatske.
Dakle, trenutačni podaci ne govore o velikom izvanrednom valu bolesti u Hrvatskoj. Ipak, virus je prisutan i domaće, odnosno lokalno stečene infekcije pojavljuju se iz godine u godinu, zbog čega epidemiološka služba kontinuirano prati situaciju.
Hrvatska pritom nije iznimka u europskom kontekstu. ECDC tijekom sezone komaraca provodi tjedni nadzor slučajeva infekcije virusom Zapadnog Nila u Europi, a podaci se redovito ažuriraju.
Zašto se o bolesti posljednjih godina sve više govori?
Virus Zapadnog Nila nije nova bolest, ali se posljednjih desetljeća njegovo područje cirkulacije u Europi proširilo. ECDC upozorava da se komarci koji mogu prenositi virus Zapadnog Nila danas nalaze u sve većem broju europskih područja.
Na širenje bolesti utječu brojni čimbenici, među kojima su klimatski uvjeti, temperature, količina oborina, dostupnost stajaće vode i brojnost komaraca. Toplije vrijeme pogoduje njihovoj aktivnosti, a time i mogućnosti prijenosa virusa.
Zbog toga se sezona prijenosa u Europi uglavnom povezuje s toplijim dijelom godine, odnosno ljetom i ranom jeseni. ECDC upravo tijekom tog razdoblja objavljuje redovita epidemiološka ažuriranja.
Kako se zaštititi?
Budući da ne postoji specifično antivirusno liječenje koje bi uklonilo virus iz organizma, prevencija uboda komaraca ostaje najvažnija zaštitna mjera.
Stručnjaci preporučuju:
- koristiti repelente prema uputama proizvođača
- nositi odjeću koja prekriva ruke i noge kada je moguće
- koristiti mreže protiv komaraca na prozorima i vratima
- tijekom razdoblja povećane aktivnosti komaraca smanjiti boravak na mjestima gdje ih ima mnogo
- uklanjati vodu koja se zadržava u posudama, kantama, žardinjerama, dječjim igračkama i drugim predmetima u dvorištima i oko kuće
- redovito prazniti posude s vodom i održavati okoliš tako da komarcima bude što manje pogodnih mjesta za razmnožavanje.
HZJZ posebno naglašava smanjenje izloženosti i zaštitu od uboda komaraca tijekom ljetnih mjeseci i rane jeseni, kada je aktivnost vektora najveća.
Trebamo li se bojati svakog uboda komarca?
Ne. Sam ubod komarca ne znači da je osoba zaražena virusom Zapadnog Nila. Za prijenos je potreban zaraženi komarac, a velika većina infekcija prolazi bez simptoma.
Ipak, pojavu visoke temperature, jake glavobolje, izražene slabosti ili posebno neuroloških simptoma nakon mogućeg izlaganja komarcima ne treba ignorirati. Kod pojave ozbiljnijih simptoma potrebno je javiti se liječniku.
Najvažnije je stoga izbjeći nepotrebno širenje straha. Groznica Zapadnog Nila postoji i u Hrvatskoj, ali trenutačni hrvatski podaci ne pokazuju izvanrednu epidemiološku situaciju. Istodobno, jednostavne mjere zaštite od komaraca mogu značajno smanjiti mogućnost uboda i time rizik od infekcije.
Ljeto još traje, a s njim i sezona aktivnosti komaraca. Zato je zaštita od uboda najbolja i najjednostavnija mjera koju možemo poduzeti.
Što se događa ako se zarazimo virusom Zapadnog Nila?
Nakon uboda zaraženog komarca virus ulazi u organizam i kod velike većine ljudi ne uzrokuje nikakve simptome. Prema dostupnim podacima, otprilike 80 % zaraženih nema simptome, dok približno 20 % razvije febrilnu bolest s temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, umorom, mučninom, povraćanjem ili osipom.
Kod manjeg broja oboljelih infekcija može prijeći u neuroinvazivnu bolest, odnosno zahvatiti mozak, moždane ovojnice ili živčani sustav. Tada se mogu razviti meningitis, encefalitis, meningoencefalitis ili akutna mlohava paraliza. Upravo su ti oblici bolesti razlog zbog kojeg virus Zapadnog Nila može biti ozbiljan i potencijalno smrtonosan.
Koliko je bolest smrtonosna?
Ne postoji jedna brojka koja bi se mogla nazvati „smrtnošću od virusa Zapadnog Nila”, jer je rizik potpuno različit ovisno o tome ima li osoba samo infekciju, razvije li febrilnu bolest ili neuroinvazivni oblik.
Kod većine zaraženih osoba bolest prođe bez simptoma ili s blagim simptomima i ne završava smrtnim ishodom.
S druge strane, među osobama koje razviju neuroinvazivnu bolest rizik je znatno veći. U velikoj američkoj analizi više od 12.000 slučajeva neuroinvazivne bolesti ukupna smrtnost iznosila je oko 9 %. Međutim, dob je imala vrlo snažan utjecaj: smrtnost je bila oko 2 % kod osoba mlađih od 50 godina, 6 % kod osoba od 50 do 69 godina te čak 21 % kod osoba u dobi od 70 godina i više.
Ove brojke ne znače da 21 % svih ljudi starijih od 70 godina koji dobiju virus umire. One se odnose na osobe koje su već razvile neuroinvazivnu bolest, dakle na puno težu skupinu bolesnika.
Tko ima veći rizik od teškog oblika?
Najvažniji čimbenik je dob. CDC navodi da se rizik neuroinvazivne bolesti povećava s dobi. Prema podacima iz studija na kojima se temelje njihove preporuke, oko 2 % zaraženih osoba u dobi od 65 i više godina razvije neuroinvazivnu bolest, u usporedbi s manje od 0,5 % osoba mlađih od 65 godina. Osobe u dobi 60–69 godina imaju približno dvostruko veći rizik hospitalizacije, a osobe od 70 godina i više više od šest puta veći rizik u usporedbi s mlađim odraslim osobama.
Veći rizik od teškog oblika imaju i osobe s određenim kroničnim bolestima i oslabljenim imunološkim sustavom. Posebno se ističu stanja koja utječu na imunološki odgovor, a kod imunokompromitiranih osoba opisani su i teži klinički oblici bolesti.
Zato dvije osobe koje se zaraze istim virusom ne moraju imati ni približno isti tijek bolesti. Zdrava mlađa osoba najčešće će imati vrlo blag ili nikakav oblik infekcije, dok starija osoba ili osoba s ozbiljnim komorbiditetima ima veći rizik od hospitalizacije i neuroloških komplikacija.
Kako se liječi groznica Zapadnog Nila?
Trenutačno ne postoji specifičan antivirusni lijek kojim bi se virus Zapadnog Nila mogao izravno izliječiti, niti postoji licencirano cjepivo za zaštitu ljudi. Liječenje je zato uglavnom potporno, odnosno usmjereno na ublažavanje simptoma i održavanje osnovnih funkcija organizma.
Kod blažeg oblika bolesti liječenje se najčešće sastoji od odmora, dovoljnog unosa tekućine i simptomatskog liječenja prema preporuci liječnika.
Kod teškog oblika, osobito encefalitisa ili meningitisa, bolesnik može zahtijevati hospitalizaciju, intravensku nadoknadu tekućine, praćenje vitalnih funkcija i respiratornu potporu ako dođe do ozbiljnog pogoršanja.
Drugim riječima, liječnici ne liječe virus „antivirusnim lijekom”, nego liječe posljedice koje infekcija uzrokuje i pomažu organizmu da prebrodi bolest.
Oporavljaju li se bolesnici potpuno?
Većina ljudi s blagom infekcijom se oporavi. Međutim, kod osoba koje su razvile neuroinvazivnu bolest oporavak može biti dugotrajan i nije uvijek potpun.
Nakon encefalitisa ili drugih teških neuroloških oblika neki bolesnici mogu mjesecima imati izražen umor, slabost mišića, probleme s koncentracijom, pamćenjem, ravnotežom ili druge neurološke posljedice. Posebno teški oblici mogu ostaviti trajna oštećenja živčanog sustava.
Zbog toga je važno ne promatrati virus Zapadnog Nila samo kroz pitanje „hoće li osoba preživjeti”. Kod teških slučajeva jednako je važno pitanje kakav će biti oporavak i hoće li ostati dugotrajne posljedice.
A što je s potpuno zdravom osobom?
Za zdravu mlađu osobu prognoza je u pravilu vrlo dobra. Najčešći scenarij je da osoba uopće nema simptome ili razvije kratkotrajnu febrilnu bolest koja se postupno povuče.
Problem nastaje kada se razvije neuroinvazivni oblik. Tada i prethodno zdrava osoba može imati ozbiljnu bolest, ali je takav tijek rijedak. Upravo zato nije ispravno reći da je virus Zapadnog Nila „bezopasan”, ali jednako tako nije opravdano stvarati dojam da će većina zaraženih teško oboljeti.
Što to znači za osobe s komorbiditetima?
Kod osoba starije životne dobi i onih s određenim kroničnim bolestima potrebno je biti oprezniji. Njihov organizam može teže odgovoriti na infekciju, a rizik razvoja neuroinvazivne bolesti i hospitalizacije veći je nego kod mlađih i zdravih osoba.
Zato se kod osobe koja pripada rizičnoj skupini ne bi trebalo čekati da se simptomi „sami povuku” ako se pojave visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, poremećaj svijesti, smetenost, izražena slabost mišića, tremor ili drugi neurološki simptomi. Takva situacija zahtijeva hitnu liječničku procjenu.
Hrvatska: što nam govore ovogodišnji podaci?
U Hrvatskoj je virus Zapadnog Nila prisutan već godinama i ne radi se o novoj bolesti. HZJZ je 27. kolovoza 2026. objavio aktualne informacije o situaciji i naglasio da je trenutačna epidemiološka situacija u Hrvatskoj uobičajena za našu zemlju. To je važan kontekst uz podatke o ovogodišnjim slučajevima.
Dakle, činjenica da se bolest pojavljuje i da pojedini slučajevi mogu imati težak tijek ne znači da se u Hrvatskoj trenutačno događa izvanredna epidemijska situacija. Najrazumniji pristup ostaje zaštita od uboda komaraca, posebno za starije osobe i osobe s povećanim rizikom od teškog oblika bolesti.
Ukratko: virus Zapadnog Nila za većinu zaraženih nije životno ugrožavajuća infekcija. Problem nastaje kod malog dijela bolesnika koji razviju neuroinvazivnu bolest, a upravo su tada dob, imunološki status i određena kronična stanja važni čimbenici rizika. Ne postoji specifičan lijek ni ljudsko cjepivo, pa su rano prepoznavanje teškog oblika, bolnička skrb i prevencija uboda komaraca najvažnije mjere.
