PRESTIŽNA nagrada “Dositej Obradović” za životno delo danas je uručena Ljubivoju Ršumoviću (1939) na svečanosti u Narodnoj biblioteci Srbije. Priznanje je uručio Duško Babić, predsednik UO Dositejeve zadužbine.

Foto: Privatna arhiva
O svom prijatelju koga je sreo na fakultetu pre 70 godina besedio je akademik Matija Bećković, koji je rekao:
– Dok je pisao ljubavne sonete bio je Ljubivoje iz Ljubiša, a kao dečji pesnik postao je Ršum, a zvali su ga i Mrgud. Što je bivao popularniji bio je sve mrgodniji kao da se ograđivao od jeftine slave, a brcima branio da mu ne podvale. U svakom slučaju, kad je počeo da vodi emisije u dečjim programima televizije i došao do široke popularnosti još više se namrgodio i retko kad se smejao. I po tome se videlo da ima sebe, da se ne dodvorava i ne šmira nego bavi nekim ozbiljnijim poslom.
Uz napomenu da je prvi koji ga je naučio da je poezija za decu azil čiste duhovne igre bio Dušan Radović, Bećković je istakao:
– On je voleo i cenio Ršuma, pa je to i preneo i na mene a voleo ga je i poštovao ne samo zbog ršuma, rguta i rusvaja koji je Ršum uneo u suvu drenovinu i posnu okutnjicu poezije za decu, već zato što se kao dobar pastir inom pokazao i činom. U njegovo životno delo ubrajao je ne samo njegove knjige, već njegovu kuću i sinove.
– Ne znam nikog osim Ršumovića da je napisao više knjiga nego što ima godina – rekao je Bećković. – Ršum s pravom slovi ne samo za naslednika Dušana Radovića nego i za najvećeg živog srpskog dečjeg pesnika. Dositej je “duhovni otac Srbije”, a Ršum njegov dostojan zastupnik i zagovornik njegovog evropskog racionalizma i prosvetiteljstva.
Moderni prosvetitelj
PESNIK, esejista, pisac, moderni prosvetitelj, Ljubivoje Ršumović je bogatim i raznovrsnim književnim opusom, posebno u oblasti književnosti za decu, decenijama oblikovao generacije čitalaca, negujući vrednosti znanja, humanosti, slobode duha i radosti stvaranja. Njegovo stvaralaštvo odlikuju jezička inventivnost, duhovitost i duboka posvećenost obrazovanju i vaspitanju mladih, čime je ostvario trajni doprinos srpskoj kulturi i književnosti – navedeno je u obrazloženju žirija, u sastavu Ljubodrag Dimić (predsednik), Bojan Jović, Radivoje Mikić, Nenad Ristović i Darko Tanasković.
Zahvaljujući na priznanju, Ljubivoje Ršumović je rekao da se 70. godina bavi fenomenima i tajnama detinjstva, da je dugo sa decom i njihovim učiteljima, pa ga ova nagrada ohrabruje da se zapita – da li ih je dobro učio.
– Pre sve treba da znamo: Ako naučimo decu da misle – imaćemo pametan narod! Ako naučimo decu da rade – imaćemo vredan narod! Ako ih naučimo da čitaju knjige – imaćemo mudar narod! Ako naučimo decu da se igraju – imaćemo kreativan narod! Ako ih naučimo da vole – imaćemo dobar narod! Ako ih naučimo da žive – imaćemo srećan narod!
Uz podsećanje na znamenitu poruku mudrog Dositeja: “Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporci!”, Ršumović je istakao:
– Čini mi se da nije Dositej bio toliko protiv zvona i praporaca koliko je bio za knjigu! Znao je da Srbija može i mora “vostati” jedino ako se ukine stroga, dirigovana jezuitska nastava u školama, koja širi strah i trepet među učenicima, čega se nagledao po Evropi: “Iduć’ učeći – u vekove gledajući!”. Daj detetu osmeh – ono će tebi dušu! Pronicljivo je ukazivao da su ljubav i poverenje – snažni vaspitni činioci, i da vaspitač mora da uvažava potrebe učenika!


