Sa zanimanjem sam gledala emisiju takmičenja za najljepši vrt u Velikoj Britaniji. Zanimljivo mi je zbog moje struke, ali i zbog toga što imam priliku boraviti u UK i izbliza gledati njihove vrtove. Emisija je to u kojoj ocjenjuju vrtove TV voditeljica, dizajner vrtova i vrtlar sa iskustvom.
Dom i tradicija
Zanimljiva komisija, a zanimljivi i rezultati. TV voditeljica gleda prilično romantično na vrtove i po tome ih ocjenjuje, dizajner svakako gleda vrt kao cjelinu i dizajnerski doživljaj, a vrtlar prije svega gleda biljke.
Kada se govori o britanskim vrtovima, onda kao što je i naglašeno u emisiji, treba imati na umu dvije stvari, prvo, da većina Britanaca živi u kućama, znači da ima mnogo vrtova i drugo da imaju klimu koja je blaga atlantska, što znači da nikada nije tako vruće, ali ni tako hladno kao kod nas i da ima mnogo oborina. To su razlozi da se vrtovima uspješno bavi mnogo Britanaca jer je to dio njihovog doma i tradicije, a i lakše je tamo vrtove održavati. Uporedimo samo naše ovogodišnje ljeto, kad smo se mi kuhali od vrućine bez kiše, tako da bez redovnog zalijevanja mnoge biljke u njima bi propale, a kod njih je ljetos bilo obilje kiše, pa skoro da ih nije trebalo zalijevati.
Ali, da se vratim britanskim vrtovima i ocjenjivanju. Ocjenjivalo se ocjenama od 1 do 10 i vrtovi koje sam gledala su dobili prosječne ocjene od 9 do 10, znači od svih ocjenjivača skoro najviše ocjene. Zašto? Pa zato što su se natjecali najljepši vrtovi i to kada su bili u top-formi. To je ono što dizajnerima i tamo i kod nas zadaje probleme, jer ljudi videći vrtove na vrhuncu, misle da će i njihov vrt biti baš takav. Kao što mi napravimo frizuru i našminkamo se za slikanje, tako se i vrtovi za kataloge i emisije slikaju u najljepšem stanju, a to nije realnost, jer vrt je živ i živi sva četiri godišnja doba u kojima je različitog izgleda, ali i u različitim ljepšim i manje ljepšim fazama.
Dopalo mi se ocjenjivanje vrtlara čije primjedbe su bile da vrtu nedostaju neke biljke koje ga čine zanimljivim u drugim dijelovima godine, recimo u rano proljeće ili u jesen. Kod dizajniranja vrta je važno da vrt izgleda lijepo i zanimljivo u toku cijele godine, a pogotovo treba razgovarati sa vlasnicima čiji je vrt, što očekuju od vrta i kada im je stalo da je najljepši. Dizajner to treba uskladiti sa uslovima na terenu (klima, tlo) i potrebama i mogućnostima vlasnika. Dizajner je u emisiji ocjenjivao vrt kao arhitektonsko-pejzažnu cjelinu, a TV voditeljica je bila oduševljena detaljima poput obilja i mirisa ruža. Dopalo mi se što je jedan vlasnik, inače po zanimanju građevinac, rekao da mu vrt služi za opuštanje od svakodnevnih stresova i napetosti, čemu zaista vrt i treba da služi. On, pa i drugi vlasnici, recikliraju stare odbačene stvari unoseći ih u vrt i dajući im novi smisao kao što je on od gusjenica građevinskih mašina napravio ogradu za gredice, željezničke pragove iskoristio za izgradnju mostića, stara vrata za izradu zanimljivog stola.
To je trend i neophodna reupotreba odbačenih stvari. To činim i sama. Iz kontejnera za smeće sam “spasila” i ponovo upotrijebila korpe za veš kao posude za sadnju biljaka, bubnjeve od mašina za veš kao vječne posude za sadnju sezonskog cvijeća, pa i keramičku WC šolju u kojoj cvjetaju prkosi, pelargonije i dr.
Bilo mi je zanimljivo čuti riječi ocjenjivača kada su naišli na mahovinu u vrtu i rekli nemamo ništa protiv, pa neka je, ona uživa u vlažnoj sjeni. Sjećam se iskustva sa jednom suprugom britanskog ambasadora, koja je bila i menadžerica rezidencije gdje se održavaju prijemi, kada sam se brinula kako da se riješim mahovine u vrtu njihove rezidencije, koja mi je ljubazno sa osmijehom rekla: “Ana, pa i mahovina je zelena” i problem je bio riješen. Nova saznanja u dizajniranju vrtova i jesu ne borba protiv prirode, već pažljivo uklapanje naših želja i potreba u prirodu. Sjećam se i prekrasnih prirodnih jezera i bara u kampusu Univerziteta u Nottinghamu u UK, gdje je dizajner uklopio obilje močvarnih i ukrasnih biljaka, naročito trava, pa u tome uživaju ljudi i biljke, a po jezeru i močvari plivaju patke i love žabe, izlaze i druže se sa studentima i svi uživaju u suživotu.
Autohtone biljke
Evo na kraju da kažem ni Britancima nije više ideal zeleni engleski travnjak, već priroda i usklađivanje sa njom. Zato su i njihovi vrtovi sve šareniji, puni tradicionalnih i ukrasnih biljaka nastojeći da vrtovi budu lideri u očuvanju biodiverziteta. Tako ni mi ne treba da “protjerujemo” naše autohtone biljke iz vrtova, pa ni one smatrane korovom, jer je to dio našeg biodiverziteta, a neke od njih su i ljekovite i dobra pčelinja paša. O tome nekom drugom prilikom.
